Adaptacijski period je vrijeme u kojem se dijete, odgajatelj, ali i roditelji prilagođavaju novonastaloj situaciji i u kojem se uspostavlja socio-emocionalna veza djeteta i odgajatelja.
Kako će proteći period adaptacije, s kojim manifestacijama te koliko će trajati ovisi o karakteristikama ličnosti djeteta, dobi djeteta, stupnju njegovog razvoja, stanju djetetovog zdravlja i obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi. Dobra priprema znači pola obavljena posla, tako da već nekoliko mjeseci prije govorite djetetu o tome kako će na jesen krenuti u jaslice, što to znači i zašto je potrebno. Djetetu je važno dati jasnu informaciju, kako ono ne bi prazninu popunilo vlastitom maštom te zaključilo npr. da ga dajemo u jaslice jer ga ne volimo. Prvi dani boravka u vrtiću su većini djece stresni. Tako neka djeca otvoreno negoduju, burno reagiraju kod rastajanja s roditeljima, plaču, odbijaju komunikaciju i otvoreno se bune protiv nove situacije. Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera i nestaju kada se dijete prilagodi novoj sredini. Treba napomenuti da je trenutak rastanka krizni trenutak i da se većina djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra.

Duljina trajanja perioda adaptacije i samog djetetovog ponašanja tijekom tog perioda velikim dijelom ovisi o:

• starosti djeteta (lakše se prilagođavaju starija nego mlađa djeca)
• dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslih
• karakteristikama ličnosti djeteta
• da li su i na koji način pripremana na polazak u jaslice/vrtić
• redovitosti dolaženja u ustanovu tijekom perioda prilagodbe (izostanci produžuju vrijeme prilagodbe).

Što može otežati odvajanje?

– Nesiguran, zaplakan roditelj
– Roditelj koji, ne oprostivši se od djeteta, doslovno pobjegne
– Roditelj koji od svog djeteta traži dopuštenje za odlazak (“Mogu li sada otići?”; “Reci mi kad mogu otići!” i sl.)
– Roditelj koji se dugo zadržava na vratima sobe i/ili stalno viri kroz prozor i sl.

Pozitivan stav roditelja prema vrtiću može pomoći u prilagodbi djece na novu skupinu i novi ritam života. Također povjerenje u odgojitelje i odgojiteljice koje će se u vrtiću brinuti za vaše dijete te boravak u vrtiću u okvirima dogovorenog termina olakšava prilagodbu i vama i djetetu. Privikavajte dijete, ukoliko ste u mogućnosti, na svoje povremene odlaske – neka ostane kod bake ili kod neke druge osobe ne nekoliko sati, kako bi shvatilo da to što vi odlazite ne znači da se nećete vratiti;
– pripremajte dijete od kuće na vrtić – prošećite se uz vrtić, pogledajte djecu koja se tamo igraju, govorite o vrtiću sa veseljem i iščekivanjem – ali to zaista i mislite.

Što možete napraviti prije polaska u vrtić?
– ukoliko je dijete manje, naučite ga jesti samostalno žlicom te piti iz čaše, kako bi bilo što samostalnije u vrtiću i što manje ovisilo o drugima;
– vi se pripremite na situaciju da odgoj vašeg djeteta prepuštate u određenoj mjeri profesionalcima, tako da jedina osoba koja bude u stresu kod polaska u vrtić bude vaše dijete.
– privikavajte dijete, ukoliko ste u mogućnosti, na svoje povremene odlaske – neka ostane kod bake ili kod neke druge osobe ne nekoliko sati, kako bi shvatilo da to što vi odlazite ne znači da se nećete vratiti;
– pripremajte dijete od kuće na vrtić – prošećite se uz vrtić, pogledajte djecu koja se tamo igraju, govorite o vrtiću sa veseljem i iščekivanjem – ali to zaista i mislite.
– ukoliko je dijete manje, naučite ga jesti samostalno žlicom te piti iz čaše, kako bi bilo što samostalnije u vrtiću i što manje ovisilo o drugima;
– vi se pripremite na situaciju da odgoj vašeg djeteta prepuštate u određenoj mjeri profesionalcima, tako da jedina osoba koja bude u stresu kod polaska u vrtić bude vaše dijete. Jer ako i vi prolazite teškoće pri razdvajanju od djeteta, tko će onda ostati pribran da pomogne djetetu u nošenju s njegom emocijama straha, izgubljenosti i bespomoćnosti?

Još nekoliko savjeta:
1. Uključite se u igru i aktivnosti u odgojnoj grupi.
2. Redovito dovodite dijete u vrtić jer svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji (dolazak u vrtić – odlazak roditelja – boravak u vrtiću – povratak roditelja nakon određenog vremena)
3. Dozvolite djetetu da ponese od kuće neku stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, flašicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt)
4. Kratko se oprostite s djetetom –trudite se biti sigurni, pozitivni.
5. Razgovarajte s djetetom pozitivno o vrtiću, ali budite realni.
6. Kada dolazite po svoje dijete nastojite ne zadržavati se dugo u skupini kako bi ostale prilagodbe mogle proteći u najboljem redu.

Ponašanja roditelja koja će olakšati djetetovu prilagodbu na vrtić:
– Pozitivan stav roditelja prema vrtiću
– Povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete
– Boravak s djetetom u vrtiću tijekom prvog dana
– Aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj grupi.
– Redovito dovođenje djeteta u vrtić. Svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji (dolazak u vrtić – odlazak roditelja – boravak u vrtiću – povratak roditelja nakon određenog vremena
– Donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, flašicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt)

Odgajatelji su vaši partneri. Dogovarajte se, pitajte što vas zanima, sugerirajte kako pristupiti djetetu kada je u nekom neraspoloženju…
I uvijek imajte na umu da vrtić treba biti lijepo mjesto puno igre i zabave, i da će sve teškoće prilagodbe proći.

Pri povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo u sobi (kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu). Sa svojim djetetom mogu se, prema želji i potrebi, zadržati/poigrati na hodniku.

Adaptacija djece traje određeni period. Kod starije djece to je nešto kraći period, kod mlađe duži.
Budite spremni i strpljivi s djetetom taj period jer će dijete biti ljuto na vas i kod kuće – moguća je regresija u ponašanju (kada se dijete vrati nekim starim navikama – mokrenju u krevet, dudanju dude, sisanju palca, puzanju ako je već prohodalo)… Prilazite djetetu s razumijevanjem, jer je njemu taj period jako težak, uporno ga uvjeravajte da ga volite najviše na svijetu i da to što morate raditi ne znači da ga volite manje.

Nemojte u odgojiteljima gledati svoje „neprijatelje” – zasigurno ste ljubomorni što se ti ljudi mogu igrati sa vašim djetetom dok vi radite, ali odgajatelji su vaši partneri. Dogovarajte se, pitajte što vas zanima, sugerirajte kako pristupiti djetetu kada je u nekom neraspoloženju

Kada ostavlja dijete u vrtiću roditelj treba:
– u terminima koje dijete razumije, definirati količinu vremena koju će dijete provesti samo, bez roditelja (npr. “…idem kupiti novine; idem na posao” i sl.).
– naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka (“kad to obavim vratit ću se po tebe”).
– navesti odgajatelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu (“teta će te čuvati dok se ja ne vratim”).
– definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću (“ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim po tebe”).
– kratko se opraštati s djetetom. U protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).…