„Razlog zbog kojeg imamo dva uha, a samo jedna usta je da bi mogli više slušati a manje govoriti.“

LATINSKA POSLOVICA

Što je važno?
Postoje momenti kada možemo slušati , a da zapravo ne čujemo što nam se govori ili može nam se desiti da čujemo ono što sugovornik nije rekao. U takvim situacijama naša pozornost bila je usmjerena na nešto drugo.
Slušanje kao komunikacijska vještina uključuje usmjeravanje pozornosti,interpretacije i pamćenje onoga što smo zaista čuli. Dakle, dolazimo do definicije aktivnog slušanja što znači slušati usredotočeno, slušati s empatijom i prihvaćanjem druge osobe, te slušati odgovorno. Gdje god se ljudi nađu zajedno, nastoje biti slušani, međutim, vrlo su rijetko slušani jer osoba koju nastoje pridobiti da ih sluša, vrlo nestrpljivo čeka šansu da – bude slušana.
Upute za aktivno slušanje

Odlučite da će te slušati
– Na početku razgovora recite sami sebi „Sad ću slušati“.
– Već sama ta nakana poboljšat će vašu sposobnost slušanja.
– Gledajte sugovornika u oči
– Ukoliko govorite ne gledajući sugovornika u oči, najvjerojatnije će pomisliti kako ste nezainteresirani, distancirani ili da nešto skrivate.
– Ljudi procjenjuju po vašim očima.
– U razgovor unesite i neke neverbalne znakove poput klimanja glavom ili govorom tijela. Pitajte!
– Razmišljajte o onome što čujete i postavljajte pitanja, tako možete razjasniti sebi neke stvari koje niste dobro razumjeli, a i dajete sugovorniku do znanja da ga stvarno slušate
– Parafrazirajte
– Parafrazirajte znači vlastitim riječima ponoviti ono što ste čuli npr.“Ako sam vas dobro
razumio, vi kažete da…?“ ili „znači li to da…?“.
– Ovo vam pomaže da uvidite koliko ste pozorno sugovornika slušali i razumjeli.
– Nemojte previše govoriti
– Većina ljudi radije govori, nego sluša
– Koliko puta ste se uhvatili ne slušajući nego razmišljajući što će te reći kada druga osoba
prestane govoriti.
– Ako vam je cilj slušati, nemojte govoriti jer je to nemoguće u isto vrijeme.
Nemojte prekidati
– To se obično doživljava kao omalovažavanje, neuvažavanje i osobni napad.
Iskoristite šutnju
– Većina ljudi teško podnosi periode šutnje i želi ih što prije prekinuti.
– Periodi šutnje nisu loši jer vam mogu pomoći da razmislite ili da date drugoj osobi šansu da
kaže nešto za što joj treba vremena.
– Izbjegavajte pokrete koje ometaju
– Dok slušate ne gledajte na sat, ne listajte papire.
– Sve to govori da vam nije stalo do osobe i što ona govori, da vam je dosadno i da
najvjerojatnije nećete čuti sve što vam kaže.

Teorije slušanja:

Kako se slušanje može popraviti?
1. Vizualizacija
– ono što slušate probajte sebi vizualizirati
Npr. profesor je imao razrađen s ustav dosjećanja … 1 (je udica), 2 (je vješalica), 3 (je
češalj), 4 (je stolica) itd. Točno je znao ponoviti niz riječi…
2. Logičko slušanje
– pratiti strukturu govora i uvidjeti ako je nešto propušteno ili krivo rečeno
3. Predviđanje
– pokušati predvidjeti što će sugovornik reći

Glavne tehnike slušanja:

1. Empatija
– Što znači staviti se na mjesto druge osobe, ohrabriti je više kretanjima nego riječima, kako bi
vidjela da joj pružate potporu i shvaćate je.
2. Analiza
– Koristite se pitanjima da bi ste izvukli što druga osoba misli i zašto to misli.
3. Sinteza
– Jasno izrecite ono što mislite da vam druga osoba govori. Ona potom može ili potvrditi ili preinačiti ono što ste rekli.
Što možemo učiniti ako zamijetimo da nas druga osoba ne sluša?
• moguće da nije zainteresirana za tu temu,
• možda govorimo presporo i monotono,
• sugovornik možda trenutno ima važnijeg ili hitnijeg posla i sl.

U svakodnevnom životu loše slušanje je češće pravilo nego izuzetak. Ponekad loše slušamo druge ljude i rijetko to zapažamo, ali često uočavamo da druga osoba ne sluša nas.

Kako prepoznati loše slušanje ?

Pseudo slušanje
Situacija u kojoj osjećamo da bi smo trebali slušati, ali nas ono što druga osoba govori u opće ne zanima i ne slušamo je. Tada se pravimo da nas zanima, ali krivim pokretima tijela i prenaglašenom kretanju otkrivamo se i sugovornik postaje svjestan da se ne radi o pravom slušanju.

Pasivno slušanje
Nije nam do govorenja pa se prepuštamo slušanju. Zavalimo se u stolicu, pokrivamo usta da
bi smo sakrili povremeno zijevanje, pogled nam luta i rijetko gledamo sugovornika u oči.

Otimanje riječi
Dok druga osoba govori nestrpljivi smo, lupkamo prstima ili se igramo nekim predmetom, jer
želimo govoriti. Stoga slušamo tek toliko da bi mogli ugrabiti priliku za vlastiti nastup.

Doslovno slušanje
Učinkovito slušati znači primati verbalne i neverbalne signale.

Slušanje iz zasjede
Riječ je o slušanju koje ima za cilj napad na drugu osobu. Slušamo ali samo kako bi smo
uočili pogreške u izlaganju i napali je.

Prepreke koje stvara slušatelj:
Uključuje ono što ne bismo trebali govoriti i što proces slušanja ometa.
1. Usmjeravanje
Preuzimanje kontrole nad onim o čemu bi sugovornik mogao govoriti.
2. Optuživanje
Možete reći kako ste se osjećali, ali nemojte za to optuživati drugu osobu.
3. Agresivnost
Izbjegavajte rečenice s ciljem da drugoj osobi nanesete bol ili je ponizite.
4. Savjetovanje i podučavanje
Ne dati sugovorniku dovoljno prostor i vremena da sam dođe do rješenja svog problema. Skloni smo ponašati se kao da jedino mi znamo što je najbolje.
5. Neuvažavanje tuđih osjećaja
Ne nametati što bi sugovornik trebao osjećati. svatko ima pravo na svoje osjećaje, pa makar bili neprikladni.
6. Neprikladno pričanje o sebi
Izbjegnite govorenje o sebi.
7. Etiketiranje i postavljanje dijagnoze
Saslušajte sugovornika i shvatite njegov način gledanja na problem.
8. Pretjerano interpretiranje
Vaše viđenje sugovornikova ponašanja ne mora imati nikakve veze s onim što ta osoba sama misli.